Ustanak potaknut strašnim zločinima

Pusić je podsjetio da je masovni narodni ustanak 27. srpnja 1941. godine bio izravan odgovor na strašne zločine ustaških postrojbi pod zapovjedništvom Maksa Luburića, počinjene nad nedužnim stanovništvom – uglavnom ženama, starcima i djecom.

„Muškarci su se poslije prvih hapšenja i ubojstava sklonili u šume, vjerujući da ustaše neće dirati žene i starce. Organizatori ustanka bili su članovi Komunističke partije – Marko Orešković, Gojko Polovina, Nikola Vidaković, Đoko Jovanić, Dušan Mileusnić i mnogi drugi. Njihova imena treba spominjati s najdubljim poštovanjem jer su ustali protiv fašizma u trenutku kada je on izgledao nepobjediv, a izgledi u borbi protiv njega bili nikakvi“, naglasio je Pusić.

Istaknuo je i ulogu organizatora u sprečavanju etničkih osveta: „Oni nose zaslugu što ti strašni zločini nisu u većoj mjeri odveli u kaos slijepih osveta po etničkoj osnovi.“ Prisjetio se i sudbine Marka Oreškovića, koji je stradao nepuna tri mjeseca nakon ustanka, a kojeg je narod ovoga kraja sačuvao u stihovima: „Drug je Marko hrvatskoga roda, al’ je majka srpskoga naroda“.

Zloćudnost ustaštva kao kopija nacizma

Predsjednik Antifašističke lige podsjetio je na povijesne okolnosti i savjet koji je Ante Pavelić početkom lipnja 1941. dobio od Adolfa Hitlera – da Hrvatska sljedećih 50 godina treba voditi „nacionalno netolerantnu politiku“.

„Pavelić je taj savjet prihvatio sa zadovoljstvom, no do tada su masovni zločini u Veljunu, Glini, po Kordunu, Baniji i Lici već uvelike počinjeni. Danas, više od 80 godina poslije, to bi trebala biti daleka povijest. Međutim, ona se vraća kroz ostrašćeni revizionizam – ne zato što su otkrivene nove činjenice, nego da se lažima i izmišljotinama relativizira zloćudnost ustaštva, pokreta koji je po svojim načelima, zakonima, praksi, pa i pozdravima bio kopija nacizma“, upozorio je.

Zabrinjavajuća uloga političara i medija

Pusić je oštro kritizirao suvremeni politički i medijski diskurs u Hrvatskoj, naglasivši da mnogi političari koji odlučuju o sudbini zemlje zatvaraju oči pred trendovima relativizacije.

„Posebno zabrinjava što veliki broj političara koji se zaklinju u demokraciju i ljudska prava ne vidi – ili se pravi da ne vidi – kamo vode ti trendovi. U tome sudjeluju i pojedini mediji koji ponavljanjem neistina i poluistina stvaraju javno mnijenje u kojem govor mržnje i etnička netrpeljivost postaju prihvatljive političke opcije. Te opcije redovito počinju stigmatizacijom manjina, a u suštini su neprijatelji slobode, ravnopravnosti i pravednog društva.“

Što je to moderni vrijednosni antifašizam?

Govoreći o važnosti antifašističkih načela u 21. stoljeću, Pusić je istaknuo da se današnji antifašizam ogleda u obrani individualnih sloboda, socijalnoj pravdi i osudi globalne bešćutnosti.

„Ovdje smo danas da izrazimo predanost modernom, vrijednosnom antifašizmu. Da nastojimo da Hrvatska bude miroljubiva država u službi svojih građana, a ne da glavinja između militarizma i klerikalizma. Nekada su ta načela bila sažeta u paroli o bratstvu, jedinstvu i ravnopravnosti žena. U današnjoj Hrvatskoj o njima govori članak 39. Ustava, koji zabranjuje i traži sankcioniranje poticanja na nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju.“

Pusić je dodao kako je vrijednosni antifašizam u svojoj biti suprotstavljanje ljudskoj bešćutnosti – bilo da je riječ o patnjama u prošlosti ili o današnjim stradanjima djece u Gazi, Somaliji i drugim kriznim žarištima diljem svijeta.

„Svakodnevno zalaganje za ljudska prava jedina je garancija da ćemo ih moći obraniti argumentima i da ih više nikada nećemo morati braniti na način na koji su to prije 83 godine bili prisiljeni učiniti ljudi koji su ustali protiv fašizma“, zaključio je Zoran Pusić.

The post Zoran Pusić u Srbu: “Vrijednosni antifašizam je suprotstavljanje ljudskoj bešćutnosti” first appeared on VIJESTI PLUS.

Ovdje u Srbu i tamo u Drvaru, na današnji dan prije 85 godina, započeo je oružani ustanak protiv genocidnog terora koji je od trenutka svog osnivanja, pod zaštitom okupacijskih snaga nacističke Njemačke i fašističke Italije, provodila ustaška vlast Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

Podsjetivši na prve mjesece ustaške vlasti, Pupovac je naglasio kako je u prvih sto dana doneseno gotovo 30 zakonskih odredbi s jasnom svrhom: društvenog isključenja, fizičkog odstranjenja i identitetskog poništenja Srba, Židova i Roma, uz progon politički naprednih i antifašistički opredijeljenih Hrvata.

Legitiman čin otpora protiv “stotinu dana terora”

„U tih prvih sto dana otvoreni su zatvori i logori, započele su masovne likvidacije koje se na području Banije, Korduna, Like, Bosanske Krajine i istočne Hercegovine nisu zaustavljale niti jedan jedini dan. Teror u svim svojim najsurovijim oblicima bio je službeni odnos ustaške vlasti prema svim razlikama“, rekao je Pupovac.

Posebno se osvrnuo na zločine na području kotara Donji Lapac, gdje su u prvim danima srpnja 1941. godine u Suvaji, Osredcima i Bubnju pod zapovjedništvom Maksa Luburića u svega tri dana ubijene stotine žena, djevojaka, djece i staraca.

„Ovdašnji Srbi ustali su prije 85 godina zbog takvog državnog terora. Po svemu što znamo u teoriji i po svim povijesnim praksama, to je bio legitiman čin otpora — što god netko o tome danas govorio“, poručio je.

Za razliku od prvih akcija u šumi Brezovica ili Banskom Grabovcu, akcije u Srbu i Drvaru razvile su se u masovni ustanički pokret koji se proširio s obje strane rijeke Une i oslobodio teritorij od nekoliko tisuća četvornih kilometara.

Komunistička opcija nasuprot četničkoj

Pupovac je u svojem govoru istaknuo ključan povijesni trenutak u kojem su se ustanici našli pred dvjema opcijama:

1. Zajednička antifašistička borba sa svim narodima protiv okupatora i ustaškog terora (koju su zagovarali komunisti poput Marka Oreškovića i Gojka Polovine).
2. Međuetnički sukob i suradnja s Talijanima protiv domaćeg hrvatskog stanovništva (što je zagovarao četnički pokret).

„Većina ustanika odabrala je upravo prvu opciju — opciju zajedničke borbe ne samo protiv fašističke i nacističke okupacije, nego i protiv zločina iz osvete, boreći se za ravnopravnost te ekonomsku i socijalnu jednakost. Da nije bilo takve odluke ustanika i konsolidacije u partizanski pokret, pitanje je kakav bi bio ishod rata“, naglasio je.

Tamna strana ustanka i obveza moralnog sjećanja

Predsjednik SDSS-a nije prešutio ni drugu stranu medalje, naglasivši kako je ustanak imao i svoju tamnu i negativnu stranu — osvetničke zločine i odmazde nad civilnim hrvatskim i muslimanskim stanovništvom krajem ljeta 1941. godine, s naglaskom na Kulen Vakuf, Boričevac i Brotnju.

„Ti su zločini bili strašni. Za sve nas koji pamtimo i obilježavamo ovaj ustanak u Srbu, žrtve među hrvatskim civilima u Brotnji i Boričevcu, njihove spaljene kuće i crkve, predstavljaju posebno mjesto i obvezu sjećanja. Bez te obveze, naše sjećanje na strašne razmjere ustaških zločina bilo bi moralno nepotpuno“, istaknuo je Pupovac, pozvavši okupljene da ustraju u takvom sveobuhvatnom pristupu povijesti.

Opasnost od zatamnjivanja antifašizma

Kritizirao je učestala nastojanja da se ustanak u Srbu ospori, proglasi kontroverznim ili isključivo “četničkim”.

„Ispražnjivanje i zatamnjivanje historijskog sadržaja antifašizma predstavlja golemu opasnost za budućnost slobode u Hrvatskoj, na postjugoslavenskom prostoru i u cijeloj Europi. Ovaj ustanak nije bio samo borba za goli život, nego i borba za život u slobodi, jednakosti i miru“, zaključio je Pupovac.

Govor je završio pozivom na obnavljanje “saveza bratstva” i porukom: „Neka je vječni pomen svim nevino stradalim civilima prije, za vrijeme i nakon ustanka, a trajna slava onima koji su ustali protiv terora ustaške NDH.“

The post PUPOVAC NA OBILJEŽAVANJU U SRBU: Ustanak 1941. bio je legitiman čin otpora ustaškom teroru, ali ne smijemo prešutjeti ni osvetničke zločine first appeared on VIJESTI PLUS.