Ustanak potaknut strašnim zločinima

Pusić je podsjetio da je masovni narodni ustanak 27. srpnja 1941. godine bio izravan odgovor na strašne zločine ustaških postrojbi pod zapovjedništvom Maksa Luburića, počinjene nad nedužnim stanovništvom – uglavnom ženama, starcima i djecom.

„Muškarci su se poslije prvih hapšenja i ubojstava sklonili u šume, vjerujući da ustaše neće dirati žene i starce. Organizatori ustanka bili su članovi Komunističke partije – Marko Orešković, Gojko Polovina, Nikola Vidaković, Đoko Jovanić, Dušan Mileusnić i mnogi drugi. Njihova imena treba spominjati s najdubljim poštovanjem jer su ustali protiv fašizma u trenutku kada je on izgledao nepobjediv, a izgledi u borbi protiv njega bili nikakvi“, naglasio je Pusić.

Istaknuo je i ulogu organizatora u sprečavanju etničkih osveta: „Oni nose zaslugu što ti strašni zločini nisu u većoj mjeri odveli u kaos slijepih osveta po etničkoj osnovi.“ Prisjetio se i sudbine Marka Oreškovića, koji je stradao nepuna tri mjeseca nakon ustanka, a kojeg je narod ovoga kraja sačuvao u stihovima: „Drug je Marko hrvatskoga roda, al’ je majka srpskoga naroda“.

Zloćudnost ustaštva kao kopija nacizma

Predsjednik Antifašističke lige podsjetio je na povijesne okolnosti i savjet koji je Ante Pavelić početkom lipnja 1941. dobio od Adolfa Hitlera – da Hrvatska sljedećih 50 godina treba voditi „nacionalno netolerantnu politiku“.

„Pavelić je taj savjet prihvatio sa zadovoljstvom, no do tada su masovni zločini u Veljunu, Glini, po Kordunu, Baniji i Lici već uvelike počinjeni. Danas, više od 80 godina poslije, to bi trebala biti daleka povijest. Međutim, ona se vraća kroz ostrašćeni revizionizam – ne zato što su otkrivene nove činjenice, nego da se lažima i izmišljotinama relativizira zloćudnost ustaštva, pokreta koji je po svojim načelima, zakonima, praksi, pa i pozdravima bio kopija nacizma“, upozorio je.

Zabrinjavajuća uloga političara i medija

Pusić je oštro kritizirao suvremeni politički i medijski diskurs u Hrvatskoj, naglasivši da mnogi političari koji odlučuju o sudbini zemlje zatvaraju oči pred trendovima relativizacije.

„Posebno zabrinjava što veliki broj političara koji se zaklinju u demokraciju i ljudska prava ne vidi – ili se pravi da ne vidi – kamo vode ti trendovi. U tome sudjeluju i pojedini mediji koji ponavljanjem neistina i poluistina stvaraju javno mnijenje u kojem govor mržnje i etnička netrpeljivost postaju prihvatljive političke opcije. Te opcije redovito počinju stigmatizacijom manjina, a u suštini su neprijatelji slobode, ravnopravnosti i pravednog društva.“

Što je to moderni vrijednosni antifašizam?

Govoreći o važnosti antifašističkih načela u 21. stoljeću, Pusić je istaknuo da se današnji antifašizam ogleda u obrani individualnih sloboda, socijalnoj pravdi i osudi globalne bešćutnosti.

„Ovdje smo danas da izrazimo predanost modernom, vrijednosnom antifašizmu. Da nastojimo da Hrvatska bude miroljubiva država u službi svojih građana, a ne da glavinja između militarizma i klerikalizma. Nekada su ta načela bila sažeta u paroli o bratstvu, jedinstvu i ravnopravnosti žena. U današnjoj Hrvatskoj o njima govori članak 39. Ustava, koji zabranjuje i traži sankcioniranje poticanja na nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju.“

Pusić je dodao kako je vrijednosni antifašizam u svojoj biti suprotstavljanje ljudskoj bešćutnosti – bilo da je riječ o patnjama u prošlosti ili o današnjim stradanjima djece u Gazi, Somaliji i drugim kriznim žarištima diljem svijeta.

„Svakodnevno zalaganje za ljudska prava jedina je garancija da ćemo ih moći obraniti argumentima i da ih više nikada nećemo morati braniti na način na koji su to prije 83 godine bili prisiljeni učiniti ljudi koji su ustali protiv fašizma“, zaključio je Zoran Pusić.

The post Zoran Pusić u Srbu: “Vrijednosni antifašizam je suprotstavljanje ljudskoj bešćutnosti” first appeared on VIJESTI PLUS.