Đajić je iz Mrkonjić Grada poručio da odlazi sa „srcem punim ponosa, zahvalnosti i lijepih uspomena“, ističući da mu je upravo susret sa ljudima bio najveća nagrada.

Više od 50 ljudi zahvalilo na spasenim životima

Posebno emotivan trenutak večeri bio je susret sa mještanima koji pamte njegov ljekarski rad. Đajić je istakao da mu je tokom večeri prišlo više od 50 građana kako bi mu izrazili zahvalnost.

„Preko pedeset ljudi mi je sinoć prišlo, pored našeg legendarnog Gocija, da mi kaže jedno iskreno ‘hvala’ što sam im spasio nekoga od najmilijih — oca, majku, sina, kćerku ili bračnog druga. Za jednog ljekara nema veće nagrade od toga da vidi ljude kojima je pomogao kako danas uživaju u životu i dijele sreću sa svojim porodicama“, poručio je Đajić.

Posebna vezanost za Mrkonjić Grad i heroje Srpske

Kako je naveo, Mrkonjić Grad za njega ima posebno mjesto, ne samo zbog mještana, već i zbog uspomena iz najtežih vremena.

„Upravo ovdje sam, tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata, spasavao ranjenike i zato sa posebnim ponosom i dubokim poštovanjem gledam na naše borce, heroje koji su svojom hrabrošću i žrtvom odbranili Republiku Srpsku“, naglasio je Đajić.

Očuvanje tradicije i zajedništva

On se zahvalio izvođačima i svim posjetiocima, istakavši da ovakva okupljanja potvrđuju koliko su zajedništvo, tradicija i narodna pjesma važni za očuvanje identiteta.

„Hvala sjajnim pjevačima i hvala svima koji su došli da još jednom pokažemo snagu našeg zajedništva. Izvorna i krajiška pjesma još jednom nas je podsjetila koliko našem narodu znače ovakva okupljanja. Čuvajmo naš Mrkonjić Grad, našu Republiku Srpsku, našu vjeru, običaje i tradiciju. To dugujemo onima koji su je stvarali i onima koji dolaze poslije nas“, zaključio je Đajić.

Nastavci masovnih okupljanja

Podsjećamo, Đajić je prije dva dana u rodnim Branešcima organizovao koncert Baje Malog Knindže, gdje se okupio izuzetno veliki broj posjetilaca, a šator je bio premali za sve zainteresovane.

Već naredne večeri organizovao je i veliko veče izvorne i krajiške muzike u Modriči, gdje je publika ispunila šator do posljednjeg mjesta, dok su mnogi u programu uživali i ispred samog objekta.

The post Šator ponovo bio pretijesan: Đajić nastavio niz velikih okupljanja uz krajišku pjesmu, evo šta ga je obradovalo u Mrkonjić Gradu first appeared on VIJESTI PLUS.

Film je nastao na idejnu inicijativu rano preminulog Danka Milankovića, a mlađa autorska ekipa preuzela je moralnu obavezu da njegovu viziju iznese do kraja.

Danijel BROĆILOVIĆ (REŽISER): „Ovo je moralna obaveza i poruka mira za buduće generacije“

Portal: Nedavno je u Modriči održana premijera filma „Petrovdan 1993.“. Sama ideja potekla je od rano preminulog Danka Milankovića. O čemu se tačno radi u filmu i šta on predstavlja?

Danijel Broćilović: Danko Milanković je bio idejni tvorac i on je započeo priču sa samog mjesta događaja. Film govori o tragičnom događaju iz 1993. godine, kada je deset pripadnika Skugrićko-Zelinske čete stradalo od strane neprijateljskih snaga na Petrovdan. Petrovdan je seoska slava i jedan od najvećih praznika u tom kraju. Događaj se desio kada su neprijateljske snage iskoristile praznik i posvećenost ljudi i upale na našu teritoriju. Nakon Dankovog odlaska, preuzeli smo moralnu obavezu da film završimo i, hvala Bogu, uspjeli smo.

Portal: Sagovornici u filmu su i članovi porodica poginulih boraca. Koliko je bilo teško slušati te priče tokom snimanja?

Danijel Broćilović: Kada radite projekte sa ovako teškim pričama, u predprodukciji se pokušate psihički pripremiti, ali svaki put ostanete zatečeni onim što čujete ispred i iza kamera. Željeli smo dati šansu svjedocima da ispričaju ono što osjećaju i što možda decenijama nisu imali priliku ili snage da kažu javno.

Portal: Ekipa filma je izuzetno mlada. Na koji način ste uspjeli približiti ovu istorijsku tematiku mlađim generacijama?

Danijel Broćilović: Kod nas su ljudi navikli na klasičnije, jednostavnije forme dokumentaraca. Mi smo uz pomoć savremene kompozicije, montaže i dinamičnog pričanja priče željeli prenijeti i emociju i dinamiku. Takođe, koristili smo digitalne platforme i društvene mreže kroz promotivne kampanje. Pokazalo se da su mlađe generacije i te kako zainteresovane za istoriju i dokumentarce — samo je važan način na koji im se pristupi.

Portal: Uprkos teškoj i stradalničkoj temi, jaka poruka filma je očuvanje mira. Kako ste balansirali između istorijskih činjenica i antiratne poruke?

Danijel Broćilović: Kolega Predrag Matić, koji je radio na scenariju, posložio je mozaik informacija hronološki. Kada ispričate kako se događaj desio, u samom procesu stvaranja osjetite trenutak prelaza — momenat kada se šalje poruka mira, zajedničkog života i bolje budućnosti. To se jednostavno osjeti, nema tu definicije, i mislim da smo uspjeli poslati snažnu antiratnu poruku.

„Koliko vrijedi ljudska glava?“

Film se završava upečatljivom i potresnom rečenicom jednog od sagovornika. Na pitanje o vrijednosti zemlje i života, on odgovara da zemlja ne vrijedi mnogo ako bi se prodavala, a na pitanje koliko vrijedi ljudska glava, kratko odgovara: „Jedan metak, ništa više.“

OGNJEN VESELINOVIĆ (PRODUCENT): „Nakon projekcije dočekao nas je muk — tada smo shvatili težinu ovog filma“

Portal: Koliko je bilo izazovno realizovati ovaj projekat i ko vam je pružio podršku?

Ognjan Veselinović: Projekat je počeo željom Udruženja građana „Tolisa“, a podržala ga je i Opština Modriča. Događaj je istorijski izuzetno važan jer je u tom trenutku prijetilo presijecanje koridora, čime bi bili ugroženi životi cjelokupnog stanovništva. Zbog toga smo naišli na veliko odobravanje i podršku lokalne zajednice.

Portal: Kakve su bile reakcije publike na samoj premijeri u Modriči?

Ognjan Veselinović: Sala od 250 mjesta bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Već u prvim minutama filma u sali se mogao čuti plač, što je bilo izuzetno teško za slušati. Ono što nas je posebno pogodilo dogodilo se na kraju — umjesto očekivanog aplauza za rad, dočekao nas je potpuni muk. Tek tada smo shvatili koliku smo težinu iznijeli na filmsko platno.

Portal: Dokumentarni filmovi ove vrste zahtijevaju obimno istraživanje. S kakvim ste se izazovima susretali na terenu?

Ognjan Veselinović: Bio je to izuzetno naporan i osjetljiv posao. Mnogi borci nisu željeli pred kamere — neki od njih nisu kročili na to mjesto 31 godinu. Borci su imali i svoju „autocenzuru“; govorili su isključivo o onome što su lično vidjeli i doživjeli, bez prepričavanja. Veliku ulogu odradio je scenarista Predrag Matić, koji je došao i do arhivskih snimaka sahrane koje je zabilježio Blagojević. Ti snimci prikazuju nepreglednu kolonu ljudi u malom selu, što je zaista potresno.

Portal: Pored ovog dokumentarca, vaš tim radi i na drugim zanimljivim projektima?

Ognjan Veselinović: Tako je. Upravo smo završili film o 80 godina Fudbalskog kluba „Bratstvo“ iz sela Donja Dubica — priču o klubu koji i dalje živi i radi iako selo gotovo da više ne postoji. Takođe, radimo na humanitarnom dokumentarnom filmu o misiji Srpske pravoslavne crkve u Ugandi, gdje su izgrađeni bunari sa pitkom vodom za djecu. Cilj tog filma je prikupljanje sredstava za izgradnju novih bunara, a planiramo i distribuciju po Evropi i Australiji.

Portal: Za sam kraj, šta za Vas lično predstavlja film „Petrovdan 1993.“?

Ognjan Veselinović: Za mene je ovaj film svojevrsni omaž borcima koji su dali živote za slobodu, ali i prikaz potpunog besmisla rata. Izgubljeni mladi životi, suze majke koja je izgubila sina i poruka njegovih sestara da se nikome i nikada ništa slično ne ponovi — to je najvažnija poruka koju ovaj film ostavlja.

The post EKSKLUZIVNO / Ekipa filma „Petrovdan 1993.“ za naš portal: Breme zaborava i antiratna poruka iz srca Posavine first appeared on VIJESTI PLUS.