Ovdje u Srbu i tamo u Drvaru, na današnji dan prije 85 godina, započeo je oružani ustanak protiv genocidnog terora koji je od trenutka svog osnivanja, pod zaštitom okupacijskih snaga nacističke Njemačke i fašističke Italije, provodila ustaška vlast Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

Podsjetivši na prve mjesece ustaške vlasti, Pupovac je naglasio kako je u prvih sto dana doneseno gotovo 30 zakonskih odredbi s jasnom svrhom: društvenog isključenja, fizičkog odstranjenja i identitetskog poništenja Srba, Židova i Roma, uz progon politički naprednih i antifašistički opredijeljenih Hrvata.

Legitiman čin otpora protiv “stotinu dana terora”

„U tih prvih sto dana otvoreni su zatvori i logori, započele su masovne likvidacije koje se na području Banije, Korduna, Like, Bosanske Krajine i istočne Hercegovine nisu zaustavljale niti jedan jedini dan. Teror u svim svojim najsurovijim oblicima bio je službeni odnos ustaške vlasti prema svim razlikama“, rekao je Pupovac.

Posebno se osvrnuo na zločine na području kotara Donji Lapac, gdje su u prvim danima srpnja 1941. godine u Suvaji, Osredcima i Bubnju pod zapovjedništvom Maksa Luburića u svega tri dana ubijene stotine žena, djevojaka, djece i staraca.

„Ovdašnji Srbi ustali su prije 85 godina zbog takvog državnog terora. Po svemu što znamo u teoriji i po svim povijesnim praksama, to je bio legitiman čin otpora — što god netko o tome danas govorio“, poručio je.

Za razliku od prvih akcija u šumi Brezovica ili Banskom Grabovcu, akcije u Srbu i Drvaru razvile su se u masovni ustanički pokret koji se proširio s obje strane rijeke Une i oslobodio teritorij od nekoliko tisuća četvornih kilometara.

Komunistička opcija nasuprot četničkoj

Pupovac je u svojem govoru istaknuo ključan povijesni trenutak u kojem su se ustanici našli pred dvjema opcijama:

1. Zajednička antifašistička borba sa svim narodima protiv okupatora i ustaškog terora (koju su zagovarali komunisti poput Marka Oreškovića i Gojka Polovine).
2. Međuetnički sukob i suradnja s Talijanima protiv domaćeg hrvatskog stanovništva (što je zagovarao četnički pokret).

„Većina ustanika odabrala je upravo prvu opciju — opciju zajedničke borbe ne samo protiv fašističke i nacističke okupacije, nego i protiv zločina iz osvete, boreći se za ravnopravnost te ekonomsku i socijalnu jednakost. Da nije bilo takve odluke ustanika i konsolidacije u partizanski pokret, pitanje je kakav bi bio ishod rata“, naglasio je.

Tamna strana ustanka i obveza moralnog sjećanja

Predsjednik SDSS-a nije prešutio ni drugu stranu medalje, naglasivši kako je ustanak imao i svoju tamnu i negativnu stranu — osvetničke zločine i odmazde nad civilnim hrvatskim i muslimanskim stanovništvom krajem ljeta 1941. godine, s naglaskom na Kulen Vakuf, Boričevac i Brotnju.

„Ti su zločini bili strašni. Za sve nas koji pamtimo i obilježavamo ovaj ustanak u Srbu, žrtve među hrvatskim civilima u Brotnji i Boričevcu, njihove spaljene kuće i crkve, predstavljaju posebno mjesto i obvezu sjećanja. Bez te obveze, naše sjećanje na strašne razmjere ustaških zločina bilo bi moralno nepotpuno“, istaknuo je Pupovac, pozvavši okupljene da ustraju u takvom sveobuhvatnom pristupu povijesti.

Opasnost od zatamnjivanja antifašizma

Kritizirao je učestala nastojanja da se ustanak u Srbu ospori, proglasi kontroverznim ili isključivo “četničkim”.

„Ispražnjivanje i zatamnjivanje historijskog sadržaja antifašizma predstavlja golemu opasnost za budućnost slobode u Hrvatskoj, na postjugoslavenskom prostoru i u cijeloj Europi. Ovaj ustanak nije bio samo borba za goli život, nego i borba za život u slobodi, jednakosti i miru“, zaključio je Pupovac.

Govor je završio pozivom na obnavljanje “saveza bratstva” i porukom: „Neka je vječni pomen svim nevino stradalim civilima prije, za vrijeme i nakon ustanka, a trajna slava onima koji su ustali protiv terora ustaške NDH.“

The post PUPOVAC NA OBILJEŽAVANJU U SRBU: Ustanak 1941. bio je legitiman čin otpora ustaškom teroru, ali ne smijemo prešutjeti ni osvetničke zločine first appeared on VIJESTI PLUS.