Tattoo kultura već odavno nije tabu, već prepoznatljiv oblik ličnog izražavanja, umjetnosti i stilskog identiteta. Ekipa popularne televizijske emisije „STIL“, predvođena voditeljskim tandemom Draganom Grbićem i Jelenom Matošević, zavirila je u kreativnu radionicu tattoo studija „Industrija“ u Banjaluci kako bi iz prve ruke saznala kako nastaju čarolije sa tintom i iglom.

Dve decenije iskustva i autentični ambijent

Domaćin i osnivač studija, Branislav Skenderija, u ovom poslu je već punih dvadeset godina. Studio na trenutnoj lokaciji uspješno posluje posljednje tri godine, a pored standardnih usluga tetoviranja, služi i kao edukativni centar za mlade nade ove umjetnosti.

„Sve što vidite u ovom prostoru je ručni rad — naše ideje i naša izvedba. Što se tiče mlađih generacija, odlično se snalaze u tehničkom smislu, dok u poznavanju dublje istorije tetoviranja ponekad malo zaostaju, ali polako — naučit će, ima vremena“, kroz osmijeh poručuje Skenderija.

Od anatomije do prepravke bivših ljubavi

Prva sagovornica voditelja bila je Ana Stanarević, tattoo artistica koja se ovim poslom bavi nešto više od tri godine. Ana naglašava da želja i volja nisu dovoljne da bi se neko bavio tetoviranjem — neophodan je talenat za crtanje, ali i detaljno poznavanje ljudske anatomije.

• Zahtjevi struke: Poznavanje anatomije tijela, tipova kože, priprema šablona i prilagođavanje kontrasta ključni su za kvalitetnu tetovažu.
• Rad na koži: Svaka koža drugačije reaguje — mlađa, starija, svjetlija ili tamnija koža zahtijevaju drugačiji pristup i tehniku nanošenja boje.

Posebno zanimljiv i duhovit momenat dogodio se kada su voditelji sa Anom otvorili temu tetoviranja imena partnera — da li je to hrabrost ili ludost?

„U konkretnom slučaju koji trenutno radim, pokazalo se kao ludost! Trenutno prepravljamo ime partnera i preko njega radimo motiv samuraja. Stara ljubav očigledno ima zaborava“, otkrila je Ana tokom rada.

Moralni principi i opasnosti “blackout” i “fine line” trendova

Iskusniji umjetnici u studiju osvrnuli su se i na aktuelne svetske trendove koji preplavljuju društvene mreže, poput blackout tetovaža (potpuno zacrnjivanje velikih površina kože ili čitavih ekstremiteta) i ekstremno tankih, linijskih tetovaža (fine line).

Nikolina Pajić, tattoo artistica, ističe da bi blackout svima trebao biti posljednja opcija:

„To se uglavnom radi radi prekrivanja starih tetovaža, mada u posljednje vrijeme ljudi to traže i iz estetskih razloga. Problem je što odatle nema nazad — čak je i lasersko skidanje izuzetno teško. Nikakav novac ne može kupiti rad koji izlazi van mojih estetskih i moralnih principa, jer je svaka tetovaža moja doživotna reklama.“

Slično mišljenje dijeli i Matej Đukin, poznati tattoo artist koji je u ovoj industriji od 2012. godine. Iako priznaje da najviše uživa u trash polki (kombinaciji realizma i oštrih grafičkih linija) i navijačkim motivima, upozorava na zamke modernih minimalističkih linijskih tetovaža.

„Te mikro i izuzetno tanke linijske tetovaže izgledaju sjajno prvih deset dana na Instagramu. Međutim, već nakon mjesec dana tinta izblijedi i klijenti stalno dolaze na popravke. Uvijek odgovaram klijente od toga i savjetujem im da biraju stabilne, definisane crne linije koje traju“, objašnjava Đukin.

Kada baka od 70 godina odluči da tetovira…

Tokom višedecenijske karijere, majstori iz „Industrije“ susretali su se sa najrazličitijim zahtjevima — od emotivnih posveta i memorijalnih tetovaža za drage osobe kojih više nema, pa sve do neobičnih i duhovitih ideja.

Matej se kroz smijeh prisjetio nekih od najupečatljivijih momenata:

• Bakica od 70 godina koja je došla po neobično odvažnu tekstualnu poruku.
• Djedica u osmoj deceniji života koji je konačno ispunio mladalačku želju i tetovirao delfina na ramenu.
• Klasični motivi poput vukova, lavova, satova i kompasa, koje je u karijeri uradio preko 500 puta, zbog čega ih danas rado prepušta mlađim kolegama.

Posjeta studiju „Industrija“ još jednom je potvrdila da je tetoviranje spoj vrhunskog zanata, umjetnosti i psihologije, gdje su međusobno povjerenje između klijenta i umjetnika, kao i edukacija o pravilnoj njezi, presudni za rezultat koji traje čitav život.

The post UMJETNOST NA KOŽI I PRKOS TRENDOVIMA: Ekipa emisije „STIL“ u posjeti tattoo studiju „Industrija“ first appeared on VIJESTI PLUS.

Nakon burnog ljeta: Intervencije širom Srpske

Govoreći o ljetnoj sezoni iza nas, komandant Malinić naglasio je da je avgust bio izuzetno izazovan i protkan velikim brojem intervencija, što nije bio čest slučaj prethodnih godina.

„Ova godina bila je izuzetno burna u svim dijelovima Republike Srpske. Pored intervencija na području Banjaluke, išli smo u pomoć i kolegama u susjednim opštinama. Redovno sarađujemo sa svim jedinicama u Republici Srpskoj, ali je ta saradnja najintenzivnija sa komšijskim opštinama, gdje u slučaju bilo kakvih havarija djelujemo zajednički“, istakao je Malinić.

Put do šljema: Šest mjeseci rigorozne obuke

Na pitanje voditelja kako se uopšte postaje vatrogasac i kakve uslove kandidati moraju ispunjavati, komandant je pojasnio detalje javnog konkursa i selekcije.

Vatrogasac pripravnik mora biti mlađi od 25 godina, imati završenu školu tehničkog smjera, proći detaljne ljekarske preglede, provjere nekažnjavanja, te zadovoljiti stroge norme fizičke spremnosti.

Nakon prijema, izabrani kandidati prolaze šestomjesečnu obuku u Vatrogasnoj brigadi grada Banjaluka, usklađenu sa Pravilnikom o opremanju i obučavanju vatrogasaca, koja se kruniše polaganjem stručnog ispita.

Nadljudski napori pod 35 kilograma opreme

Govoreći o važnosti psihičke i fizičke pripremljenosti, Malinić je slikovito opisao uslove u kojima vatrogasci svakodnevno rade.

• Lična zaštitna oprema: Svaki vatrogasac zadužuje svoje intervencijske čizme, rukavice, specijalno odijelo za prilaz vatri i zaštitnu kacigu.
• Zajednička oprema: Izolacioni aparati i maske za disanje koriste se po potrebi prilikom ulaska u zadimljene i opasne prostorije.
• Težina tereta: Potpuno opremljen vatrogasac na sebi nosi između 30 i 35 kilograma opreme.

„Pod svom tom opremom, na ekstremnim temperaturama, naši ljudi ulaze u objekte u plamenu i savladavaju prepreke kako bi spasili ljudske živote. Zato su fizička snaga i psihička stabilnost ključni u ovom poslu“, naglasio je komandant.

Od spašavanja životinja do nesvakidašnjih akcija

Iako se rad vatrogasaca najčešće vezuje za požare i saobraćajne nesreće, banjalučki vatrogasci odgovaraju na sve pozive građana na broj 123.

Kroz smijeh i prisjećanja na nesvakidašnje dogodovštine, komandant se osvrnuo na akcije spašavanja djece kojoj se zaglavi prst u rupicama na autobuskoj stanici (gdje pomaže i obični melem/labelo), izvlačenja ruku iz mehanizama kreveta na rasklapanje, pa sve do spašavanja životinja. Istakao je akcije izvlačenja pasa iz cijevi, kao i spašavanje životinja sa rečnih ostrva na Vrbasu prilikom naglog porasta vodostaja.

Poruka mladima: Ljubav prema pozivu i stalna priprema

Tokom obilaska i ulaska u navalno vatrogasno vozilo — koje je opremljeno svim medijumima za gašenje (voda, pjena, prah), radio-vezom i izolacionim aparatima koji se mogu stavljati i tokom vožnje — Dragan Grbić i Jelena Matošević su iz prve ruke osjetili težinu i odgovornost ovog poziva.

Na kraju razgovora, komandant Malinić uputio je poruku svim mladim ljudima koji maštaju o tome da obuku vatrogasnu uniformu:

„Nije bitno samo to što je kamion crveno-bijeli i što privlači pažnju djece, već suština onoga čime se ovi ljudi bave i kako pomažu drugima. Poručujem svim mladim momcima koji imaju želju da postanu vatrogasci da redovno prate konkurse i da se kontinuirano spremaju — kako fizički, tako i psihički.“

The post Dragan Grbić i Jelena Matošević u posjeti Vatrogasnom domu: Banjalučki vatrogasci u službi svih građana first appeared on VIJESTI PLUS.

Neda Gavrić Stil: Pre svega, dobrodošli u Banjaluku! Mi smo vas se uželeli i pamtimo još one nastupe u hotelu „Palas“. Čestitamo na ovom izuzetno značajnom jubileju. Šta je ono što očekuje publiku koja je navikla na koncepciju koncerata grupe „Galija“ – da li spremate novitete i iznenađenja?

Nenad Milosavljević: U suštini biće noviteta, ali to zapravo i nisu noviteti u pravom smislu, već pesme koje nismo svirali jako dugo, a neke čak i nikada. S obzirom na to da imamo zaista mnogo materijala, odlučili smo se za takvu varijantu. Ovo je naše intimnije, privatnije slavlje jer obilježavamo 50 godina od samog osnivanja i našeg prvog susreta.

Taj tačan datum znamo spletom okolnosti – to je bio prvi dan kada smo se okupili da radimo muziku za jednu pozorišnu predstavu. Tada nismo ni imali ime, nismo se zvali „Galija“, ali od tog dana nikada nismo prestali sa radom. Zato smo izabrali ovako tiho slavlje, jer je to datum koji nama lično najviše znači. Medijski datumi, poput izlaska prvog albuma ili pobede na Gitarijadi u Zaječaru, doći će na red za godinu-dve i to ćemo takođe slaviti, ali ovo je priča koja je prvenstveno naša.

Neda Gavrić Stil: Kakve su reakcije publike na taj stariji, specifičniji zvuk iz rane faze benda?

Nenad Milosavljević: Kada smo u Nišu odsvirali te pesme, svi su bili zatečeni u smislu: „Šta je ovo?“ To je zvuk od pre pola veka – simfo-rok stil koji je u to vreme bio izuzetno redak, ne samo kod nas u Jugoslaviji već i u svetu. Osim grupe „Drugi način“, niko na ovim prostorima nije svirao nešto slično. Bili smo prilično usamljeni u tom pravcu, ali nama je bilo prelepo. U tom duhu će proteći i koncert, uz nezaobilazne hitove bez kojih se naravno ne može.

Neda Gavrić Stil: Ovaj jubilej je najbolji dokaz kvaliteta i trajanja. Vredi se prisjetiti i vašeg saradnika Radomana Kanjevca, koji je napisao vanvremenske tekstove za „Galiju“, prepoznatljive i mlađim generacijama. Kako sa ove distance gledate na taj period?

Nenad Milosavljević: Meni je za tu čuvenu trilogiju pozorište najviše pomoglo, jer sam koncept tri albuma posmatrao kao predstavu u tri čina. Radoman je napravio fascinantan posao. Bio je izuzetno bistar čovek i ljudi često vole da kažu kako je u tekstovima nešto predvideo, ali to nije bilo predviđanje već zdrav razum čoveka koji je umeo da misli i posmatra stvari oko sebe.

Svaka pesma je zahtevala sopstveni muzički izraz, zbog čega se na tim albumima pojavljuje tako širok spektar stilova. Tu mi je pomogao i Boban Zuza, koji je doneo svoj specifičan muzički rukopis sa sarajevske Akademije. Kada danas slušate tu trilogiju, dobijate jednu preciznu, zvučnu i tekstualnu priču o nama i o zemlji koje više nema.

The post Nenad Milosavljević (Galija) za „Stil“: Pet decenija rada i tiho slavlje posvećeno našim počecima first appeared on VIJESTI PLUS.

Dragan je kroz godine izgradio prepoznatljiv stil komunikacije s publikom, a svojim radom na društvenim mrežama stekao je status jednog od zapaženijih influensera na domaćoj sceni.

Pored digitalnog marketinga, njegova velika strast je kafa. Kao poznavalac i profesionalac u svijetu kafe, Dragan je svoje znanje i iskustvo već imao priliku da predstavi na televizijskim ekranima, gdje je govorio o oblasti koja mu je posebno bliska.

U novoj sezoni „Stila“ upravo će Dragan i Jelena činiti voditeljski tandem. Njih dvoje donijeće gledaocima spoj različitih iskustava, energije te pogleda na svijet, kroz priče o ljudima, zanimljivim događajima, aktuelnim temama i svemu onome što privlači pažnju javnosti.

Uz prepoznatljiv šarm, neposrednost te iskustvo pred kamerama, Jelena i Dragan otvaraće teme iz različitih oblasti, ugostiti zanimljive sagovornike, ali donositi i priče koje se ne završavaju samo televizijskim prilogom.

„Stil“ tako u novu sezonu ulazi s osvježenom energijom i novim tandemom, a gledaoci će imati priliku da upoznaju i jednu novu televizijsku stranu Dragana Grbića.

The post Emisija „Stil“ dobija pojačanje: Dragan Grbić pridružuje se ekipi first appeared on VIJESTI PLUS.

Svaki prelazni period idealno je vrijeme za njegu kože i osvježenje lica. Međutim, savremena estetska medicina odavno je prevazišla trendove naglašenih volumena i umjetnog izgleda. O inovativnim procedurama, bezbjednosti pacijenata i filozofiji prirodnog izgleda razgovarali smo sa prof. dr Suzanom Savić.

Prevencija starenja i „full face” pristup

U emisiji ste naglasili važnost takozvanog „full face” pristupa. Šta on zapravo podrazumijeva na konkretnom primjeru?

Prof. dr Suzana Savić: „Suština je u pravljenju harmoničnog, prirodnog i suptilnog izgleda lica, tako da pacijentice budu oduševljene, a da rezultat ne izgleda veštački. Fokusiramo se na prevenciju starenja i srednji dio lica (midface), gdje s vremenom dolazi do diskretnog gubitka masnog jastučića. Posebnim tehnikama i primjenom kvalitetnih filera direktno uz zigomatičnu kost dobijamo podizanje (lifting) lica i projekciju bez dodavanja nepotrebnog volumena ili ‘debljanja’ lica, čega se pacijenti često plaše.”

Mnoge klijentice brinu da li su ovakve procedure bolne i koliko traje oporavak?

Prof. dr Suzana Savić: „Procedura nije bolna i zaista nema razloga za strah. Radimo vrlo posvećeno, detaljno i precizno. Često napravimo jedan ubod kako bi pacijentica odmah mogla vidjeti u kom smjeru idemo. Koristimo constitutes isključivo vrhunske materijale, uz konstantno ulaganje u znanje i anatomsku preciznost. Cilj je osvježenje, bolji kvalitet kože i ublažavanje nazolabijalnih bora.”

Hijaluronski fileri u usnama: Zašto je potrebna obnova?

Često se postavlja pitanje zašto je tretmane usana potrebno ponavljati i zašto filer ‘nestaje’ brže u odnosu na druga područja?

Prof. dr Suzana Savić: „Usne su izuzetno pokretan dio lica. Tu imamo snažan mišićni sloj, vezivno tkivo i izraženu mrežu krvnih sudova koji prirodno resorbuju hijaluronsku kiselinu. Pored toga, brži metabolizam, izlaganje suncu i boravak na moru dodatno ubrzavaju taj proces. S vremenom, čak i prirodno pune usne gube hidrataciju i dobijaju sitne borice. Ne moramo uvijek ići na pun mililitar – često je dovoljan samo pola mililitra za hidrataciju i finu konturu bez pretjerivanja.”

Napredne alternative lipolizi i njega osjetljivih zona

Lipoliza je izuzetno popularna, ali spomenuli ste da medicina zasnovana na dokazima (evidence-based medicine) donosi još efikasnija rješenja?

Prof. dr Suzana Savić: „Tako je. Kao neko ko prati naučne inovacije, u radu koristimo enzimske serume koji predstavljaju napredniju generaciju lipolize. Riječ je o kombinaciji enzima poput hijaluronidaze i lipaze. Oni su potpuno sigurni za organizam, jetru i bubrege, a izuzetno su djelotvorni za podbradak, donju trećinu lica (jowls), ali i za tijelo – nadlaktice, leđa, stomak i unutarnju stranu butina. Nakon ovih enzima nisu potrebne nikakve dodatne masaže ni aparatski tretmani.”

Sezona je i tretmana protiv prekomjernog znojenja. Kakva su vaša iskustva sa primjenom botoksa u te svrhe?

Prof. dr Suzana Savić: „Botulinum toksin je zlatni standard za hiperhidrozu (pazušna regija). To je jednostavan, a revolucionaran tretman za ljude koji imaju problem sa prekomjernim znojenjem na poslu ili u teretani. Već nakon nekoliko dana znojenje prestaje, a rezultat traje mjesecima.”

Inovacije: Botoks za oblikovanje nosa, vilice i vrata

Pored klasičnog tretiranja čela i regije oko očiju, gdje se sve danas primjenjuje botoks?

Prof. dr Suzana Savić: „Botoks ima čudotvornu primjenu kada se aplicira u tačno određene slojeve i mišiće:

• Otvoreniji pogled: Preciznim targetiranjem mišića orbicularis oculi možemo otvoriti oko i dati mu izražajniji oblik.
• Podizanje i sužavanje nosa: Moguće je blagim tretmanom podići vrh nosa ili ga vizuelno suziti.
• Lip flip: Za dame koje ne žele hijaluron, botoksom se može blago podići gornja usna.
• Oblikovanje vilice (Masseter): Opuštanjem masseter mišića, četvrtasto lice dobija ženstveniji, ovalni oblik.
• Podmlađivanje vrata i brade: Tretiranjem platysma mišića vrata i mentalis mišića na bradi, sprečava se povlačenje lica nadole i postiže efektivan lifting.
• Nefertiti vrat i dekolte: Kombinacijom botoksa i posebnih koktela postižemo zategnut i sjajan vrat i dekolte bez sitnih mreškastih bora.”

Ključ je u rukama stručnjaka

Za kraj, koja je vaša glavna poruka pacijentima koji razmišljaju o estetskim zahvatima?

Prof. dr Suzana Savić: „Nebrojeno puta moram ponoviti – izuzetno je važno kome poklanjate povjerenje. Injektor mora besprekorno poznavati anatomiju, vaskularizaciju i facijalne nerve. Nepravilna aplikacija botoksa ili filera može dovesti do ozbiljnih komplikacija, od asimetrije usana do ometanog žvakanja. Kada radite sa iskusnim ljekarom koji poznaje sigurne zone i prave dubine aplikacije, rizik od neželjenih dejstava ne postoji. Cilj je uvijek isti: ostati najljepša verzija sebe u godinama koje imamo.”

The post PROF. DR SUZANA SAVIĆ ZA STIL: Suptilna harmonizacija, ne prenapumpan izgled – kako do najljepše verzije sebe first appeared on VIJESTI PLUS.

Film je nastao na idejnu inicijativu rano preminulog Danka Milankovića, a mlađa autorska ekipa preuzela je moralnu obavezu da njegovu viziju iznese do kraja.

Danijel BROĆILOVIĆ (REŽISER): „Ovo je moralna obaveza i poruka mira za buduće generacije“

Portal: Nedavno je u Modriči održana premijera filma „Petrovdan 1993.“. Sama ideja potekla je od rano preminulog Danka Milankovića. O čemu se tačno radi u filmu i šta on predstavlja?

Danijel Broćilović: Danko Milanković je bio idejni tvorac i on je započeo priču sa samog mjesta događaja. Film govori o tragičnom događaju iz 1993. godine, kada je deset pripadnika Skugrićko-Zelinske čete stradalo od strane neprijateljskih snaga na Petrovdan. Petrovdan je seoska slava i jedan od najvećih praznika u tom kraju. Događaj se desio kada su neprijateljske snage iskoristile praznik i posvećenost ljudi i upale na našu teritoriju. Nakon Dankovog odlaska, preuzeli smo moralnu obavezu da film završimo i, hvala Bogu, uspjeli smo.

Portal: Sagovornici u filmu su i članovi porodica poginulih boraca. Koliko je bilo teško slušati te priče tokom snimanja?

Danijel Broćilović: Kada radite projekte sa ovako teškim pričama, u predprodukciji se pokušate psihički pripremiti, ali svaki put ostanete zatečeni onim što čujete ispred i iza kamera. Željeli smo dati šansu svjedocima da ispričaju ono što osjećaju i što možda decenijama nisu imali priliku ili snage da kažu javno.

Portal: Ekipa filma je izuzetno mlada. Na koji način ste uspjeli približiti ovu istorijsku tematiku mlađim generacijama?

Danijel Broćilović: Kod nas su ljudi navikli na klasičnije, jednostavnije forme dokumentaraca. Mi smo uz pomoć savremene kompozicije, montaže i dinamičnog pričanja priče željeli prenijeti i emociju i dinamiku. Takođe, koristili smo digitalne platforme i društvene mreže kroz promotivne kampanje. Pokazalo se da su mlađe generacije i te kako zainteresovane za istoriju i dokumentarce — samo je važan način na koji im se pristupi.

Portal: Uprkos teškoj i stradalničkoj temi, jaka poruka filma je očuvanje mira. Kako ste balansirali između istorijskih činjenica i antiratne poruke?

Danijel Broćilović: Kolega Predrag Matić, koji je radio na scenariju, posložio je mozaik informacija hronološki. Kada ispričate kako se događaj desio, u samom procesu stvaranja osjetite trenutak prelaza — momenat kada se šalje poruka mira, zajedničkog života i bolje budućnosti. To se jednostavno osjeti, nema tu definicije, i mislim da smo uspjeli poslati snažnu antiratnu poruku.

„Koliko vrijedi ljudska glava?“

Film se završava upečatljivom i potresnom rečenicom jednog od sagovornika. Na pitanje o vrijednosti zemlje i života, on odgovara da zemlja ne vrijedi mnogo ako bi se prodavala, a na pitanje koliko vrijedi ljudska glava, kratko odgovara: „Jedan metak, ništa više.“

OGNJEN VESELINOVIĆ (PRODUCENT): „Nakon projekcije dočekao nas je muk — tada smo shvatili težinu ovog filma“

Portal: Koliko je bilo izazovno realizovati ovaj projekat i ko vam je pružio podršku?

Ognjan Veselinović: Projekat je počeo željom Udruženja građana „Tolisa“, a podržala ga je i Opština Modriča. Događaj je istorijski izuzetno važan jer je u tom trenutku prijetilo presijecanje koridora, čime bi bili ugroženi životi cjelokupnog stanovništva. Zbog toga smo naišli na veliko odobravanje i podršku lokalne zajednice.

Portal: Kakve su bile reakcije publike na samoj premijeri u Modriči?

Ognjan Veselinović: Sala od 250 mjesta bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Već u prvim minutama filma u sali se mogao čuti plač, što je bilo izuzetno teško za slušati. Ono što nas je posebno pogodilo dogodilo se na kraju — umjesto očekivanog aplauza za rad, dočekao nas je potpuni muk. Tek tada smo shvatili koliku smo težinu iznijeli na filmsko platno.

Portal: Dokumentarni filmovi ove vrste zahtijevaju obimno istraživanje. S kakvim ste se izazovima susretali na terenu?

Ognjan Veselinović: Bio je to izuzetno naporan i osjetljiv posao. Mnogi borci nisu željeli pred kamere — neki od njih nisu kročili na to mjesto 31 godinu. Borci su imali i svoju „autocenzuru“; govorili su isključivo o onome što su lično vidjeli i doživjeli, bez prepričavanja. Veliku ulogu odradio je scenarista Predrag Matić, koji je došao i do arhivskih snimaka sahrane koje je zabilježio Blagojević. Ti snimci prikazuju nepreglednu kolonu ljudi u malom selu, što je zaista potresno.

Portal: Pored ovog dokumentarca, vaš tim radi i na drugim zanimljivim projektima?

Ognjan Veselinović: Tako je. Upravo smo završili film o 80 godina Fudbalskog kluba „Bratstvo“ iz sela Donja Dubica — priču o klubu koji i dalje živi i radi iako selo gotovo da više ne postoji. Takođe, radimo na humanitarnom dokumentarnom filmu o misiji Srpske pravoslavne crkve u Ugandi, gdje su izgrađeni bunari sa pitkom vodom za djecu. Cilj tog filma je prikupljanje sredstava za izgradnju novih bunara, a planiramo i distribuciju po Evropi i Australiji.

Portal: Za sam kraj, šta za Vas lično predstavlja film „Petrovdan 1993.“?

Ognjan Veselinović: Za mene je ovaj film svojevrsni omaž borcima koji su dali živote za slobodu, ali i prikaz potpunog besmisla rata. Izgubljeni mladi životi, suze majke koja je izgubila sina i poruka njegovih sestara da se nikome i nikada ništa slično ne ponovi — to je najvažnija poruka koju ovaj film ostavlja.

The post EKSKLUZIVNO / Ekipa filma „Petrovdan 1993.“ za naš portal: Breme zaborava i antiratna poruka iz srca Posavine first appeared on VIJESTI PLUS.

Razgovarala: Neda Gavrić

Kao što naši gledaoci i čitaoci znaju, Banjaluka je ove godine izuzetno bogata sadržajima i sjajnim manifestacijama, a to se nastavlja i tokom ovog vrelog ljeta. Šta je ono što nas očekuje u narednom periodu kada govorimo o projektima koje je podržao Grad?

Kajkut: Teško je pitanje kada bi me neko i privatno i profesionalno pitao šta sve možemo očekivati, jer se bojim da ću, ako krenem nabrajati, većinu ispustiti. Proteklog vikenda svjedočili smo brojnim manifestacijama. Grad se zaista trudi tokom čitave godine da organizuje niz kulturnih, sportskih, omladinskih i uopšte društvenih sadržaja za sve generacije – od najmlađih sugrađana do onih u trećoj životnoj dobi.

Imali smo sjajan, po prvi put organizovan „Riverside“, koji je pokazao da Banjaluka zaslužuje jedan takav festival. U isto vrijeme, na ljetnoj sceni održan je 11. po redu Festival srpskog folklora u organizaciji ANIP „Veselin Masleša“. Dešava se da u istoj noći imamo toliko sadržaja da ne samo mi iz Gradske uprave, nego ni sami sugrađani ne mogu stići da obiđu sve što bi željeli.

Šta je ono što je na programu već ovih dana?

Kajkut: Već od večeras počinju „Petrovdanski dani Petrićevca“. Trudimo se da u posljednje vrijeme što više angažujemo naše banjalučke umjetnike. Tako ćemo večeras imati nastup Dječijeg hora „Vrapčići“ i mališana iz vrtića „Cvrčak i mrav“, kao i koncert naše sugrađanke Romane Panić. Sutra je Petrovdanski sabor, a kreće i „Sportsko ljeto“ na plaži kod Zelenog mosta.

Nekada se govorilo da je zima za planinu, ljeto za more, a proljeće za Banjaluku, ali smo sada došli u situaciju da Banjaluka tokom svih 365 dana u godini živi punim plućima. Nakon „Sportskog ljeta“, koje na plaži kod Zelenog mosta traje do 26. jula, na istoj lokaciji od 27. jula nastavljamo sa muzičkim programom i nastupima banjalučkih izvođača svako veče, čime privodimo kraju jul.

August je tradicionalno posvećen duhu Petra Kočića i „Kočićevim danima“, u susret „Kočićevom zboru“, a ljetnu sezonu završavamo manifestacijom „Veliki početak“, namijenjenoj učenicima osnovnih škola pred početak nove školske godine.

"Nekada se govorilo da je zima za planinu, ljeto za more, a proljeće za Banjaluku, 
ali sada Banjaluka tokom svih 365 dana u godini živi punim plućima."

U nekoliko manifestacija uključeni su domaći autori i umjetnici, što je zaista za svaku pohvalu. Pretpostavljam da ćete nastaviti sa takvom praksom i u narednim projektima?

Kajkut: Naravno. Kada je u pitanju Grad Banjaluka, u organizaciji manifestacija gdje smo mi nosioci aktivnosti uvijek ćemo voditi računa da to budu naši domaći umjetnici. Tu su, naravno, i komercijalni koncerti na koje Grad ne može direktno uticati, ali koji svakako dodatno obogaćuju turističku ponudu. Banjaluka je pozicionirana visoko na mapi regiona, kako za naše sugrađane, tako i za goste.

Za Dan grada takođe smo imali niz koncerata naših banjalučkih umjetnika – nastupali su i Gradski tamburaški orkestar i Rok simfonija. Kada god nam dođu delegacije iz drugih gradova, budu oduševljene. Zaista imamo čime da se ponosimo i dičimo, a naši umjetnici su naši najbolji ambasadori.

Koji su osnovni kriterijumi kada se raspoređuju sredstva iz budžeta za ovakve manifestacije?

Kajkut: Odjeljenje za društvene djelatnosti pokriva širok spektar – obrazovanje, omladinu, zdravstvo, kulturu i kompletan društveni život. Kada je u pitanju kultura, raspisuju se dva javna poziva. Jedan se odnosi na Kalendar kulturnih manifestacija. Tu postoje jasni kriterijumi definisani pravilnikom – moraju biti tradicionalne manifestacije udruženja iz oblasti kulture koje se realizuju najmanje tri godine, jer želimo sačuvati kontinuitet i tradiciju.

Za ostale projekte iz oblasti kulture takođe raspisujemo javni poziv. Nismo obavezni da finansiramo projekat u stopostotnom iznosu, ali se trudimo da sufinansiramo maksimalno koliko je u našoj mogućnosti kako bismo podržali što veći broj kvalitetnih ideja.

Kakva je trenutno saradnja sa udruženjima građana i nevladinim sektorom?

Kajkut: Ta saradnja je zaista neprocjenjiva. Kao što čovjek ne može funkcionisati sam, tako ni grad ne bi mogao funkcionalno raditi bez partnerskog odnosa sa udruženjima građana. Oni su kreativni pokretači, a na nama je da prepoznamo njihove ideje i budemo im partneri – bilo u finansijskom, tehničkom ili logističkom smislu. Upravo zato i realizujemo ovako velik broj uspješnih manifestacija, poput „Trotoara“ koji je postao jedan od najprepoznatljivijih događaja u gradu.

"Kao što čovjek ne može funkcionisati sam, tako ni grad ne bi mogao raditi 
bez partnerskog odnosa sa udruženjima građana."

Svjedoci smo i velikih ulaganja u infrastrukturu – obnovu domova kulture, sportskih dvorana, škola i vrtića. Kakav je plan za naredni period?

Kajkut: Infrastruktura u našoj nadležnosti je brojna i prepoznatljiva. Kada prošetate gradom – od vidikovca na Šehitlucima/Banj brdu, preko novih šetališta, Parka oslobodjenja, Ćiriličnog parka, Parka knjige, pa do Kuće Milanovića koja je prvi obnovljeni kulturni centar nakon toliko godina – vidi se da je urađeno mnogo.

Naravno, uvek može više i bolje u skladu sa sredstvima. Kada su u pitanju škole, imamo 35 centralnih i skoro isto toliko područnih objekata. Trudimo se da svake godine obezbijedimo sredstva za sanacije i rekonstrukcije prema prioritetima. Što se tiče vrtića, u posljednjih pet godina otvorili smo pet novih objekata, a već u septembru očekujemo da sa radom počne i novi vrtić u Novoseliji.

Na samom kraju, gdje građani i posjetioci mogu pronaći detaljnije informacije o svim događajima?

Kajkut: Sve informacije o nadolazećim događajima dostupne su na zvaničnom sajtu Grada Banjaluka, kao i na društvenim mrežama koje su izuzetno aktivne i transparentne. Pozivam sve građane i turiste da isprate bogat ljetni program i uživaju u našem gradu.

The post Danijela Kajkut za „Stil“: Banjaluka živi punim plućima 365 dana u godini first appeared on VIJESTI PLUS.

U najnovijem izdanju emisije “Stil”, gost Milana Glamočanina, predsjednika Saveza srpskih društava u Sloveniji, najavio je ambiciozan projekat koji po prvi put u istoriji na ovaj način povezuje srpsku zajednicu u Sloveniji i šire.

Iskorak ka istinskoj sabornosti

Iako je folklorno stvaralaštvo srž sabora, organizatori ističu da ovo nije samo još jedna smotra. Fokus je na sabornosti – međusobnom podržavanju i rastu kao naroda, bez uobičajenog takmičarskog karaktera koji često stvara nepotrebne tenzije.

“Ne želimo da se među nama stvara negativna konotacija takmičenja. Želimo da naša djeca sklapaju prijateljstva, da se zaljubljuju i da iz toga izrastaju nova kumstva i saradnje,” poručio je Glamočanin

Bogat četverodnevni program

Sabor počinje 17. septembra i trajaće četiri dana, nudeći raznovrstan sadržaj za sve generacije:

• Četvrtak (17. septembar): Dolazak i smještaj učesnika.
• Petak: Sportske aktivnosti (odbojka na pijesku) i jedinstveni “Folklor party” – prva etno zabava gdje je “dress code” barem jedan etno detalj, poput prsluka, šubare ili šajkače.
• Subota: Glavni festivalski dan. Uz nastupe folklornih ansambala, posjetioci će moći uživati u predstavljanju srpske kulinarike, domaće šljive i drugih autohtonih proizvoda na kultivisan i dostojanstven način.
• Nedjelja: Završni dan predviđen za sumiranje utisaka i povratak kućama.

Snaga entuzijazma uprkos izazovima

Tokom razgovora istaknut je problem nedostatka institucionalne podrške. Iako Srbi čine značajan procenat stanovništva u Sloveniji (prema nezvaničnim podacima oko 150.000), većina kulturnog rada i dalje počiva na čistom entuzijazmu. Organizatori se nadaju da će matice, Republika Srpska i Srbija, prepoznati kvalitet ovog rada i pružiti ruku saradnje u očuvanju tradicije u tuđini.

Emisija “Stil” će, kao dugogodišnji partner Saveza srpskih društava, pratiti ovaj događaj kako bi gledaocima prenijela atmosferu sa prvog istorijskog saborovanja u Kopru.

The post Prvi sabor srpske dijaspore u Kopru: Praznik kulture, tradicije i zajedništva first appeared on VIJESTI PLUS.

Gostujući u emisiji „Stil“, Daliborka Šiljegović predstavila je ambiciozni projekt koji nakon razdoblja pandemije ponovno širom otvara vrata kazališne umjetnosti u srcu Bavarske. „Htjeli smo napraviti nešto s drugačijim pristupom, projekt koji nije samo rad i učenje, već istinska veza s našom prošlošću i korijenima“, istaknula je Šiljegović.

Program prožet komedijom i emocijama

Selekcija festivala temelji se na komedijama koje na duhovit način obrađuju svakodnevicu naših ljudi u inozemstvu. Festival otvara predstava „Izgubljeni u Brooklynu“ (18. travnja), koja prati sudbine i snalaženje naših ljudi u svijetu, bez obzira na to jesu li u Americi, Kanadi ili Njemačkoj.

Publika će imati priliku uživati u nastupima poznatih glumaca kao što su:

• Radenka Ševa
• Dragan Marinković Maca
• Željko Kasap
• Željko Erkić

Kultura kao ključ očuvanja identiteta

Šiljegović naglašava kako je jedan od ključnih motiva festivala bio rad s najmlađima. Uvertira u projekt bila je predstava „Maša i Medo“, koja je izazvala golemo zanimanje roditelja koji žele da njihova djeca sačuvaju materinji jezik.

„Ne možete živjeti nigdje ako ne znate odakle ste. Naša djeca u dijaspori polako gube tu vezu, a kultura i umjetnost su najlakši način da se korijeni ne zaborave“, poručila je Šiljegović, dodajući kako smijeh pomaže ljudima da bar na nekoliko sati zaborave na izazove integracije i svakodnevnog života u tuđini.

Dostupna umjetnost za sve

Organizatori su se pobrinuli da predstave budu cjenovno pristupačne kako bi okupili što veći broj ljudi. Osim uobičajenih mjesta okupljanja poput kavana, München sada nudi prostore gdje dijaspora može uživati u vrhunskoj glumi i pozitivnoj energiji koja ih „održava na površini“.

Sve informacije o rasporedu i lokacijama predstava bit će dostupne putem Facebook stranica i grupa zajednice u Münchenu. Ekipa emisije „Stil“ najavila je i televizijsko praćenje festivala, kako bi gledatelji mogli vidjeti atmosferu s ovog važnog kulturnog događaja.

The post „Smijeh bez granica“: Dani teatra u Münchenu povezuju dijasporu s korijenima first appeared on VIJESTI PLUS.