Vrijednost ovog projekta iznosi 1,7 miliona konvertibilnih maraka, a monument s postamentom dostizaće visinu do 15 metara.

Simbolika i izgled spomenika

Prema riječima gradonačelnika, spomenik ima višestruku simboličku i istorijsku vrijednost te nosi jasnu poruku posvećenu očuvanju identiteta.

• Izgled i orijentacija: Knez Lazar će u jednoj ruci držati mač, dok će drugom rukom pokazivati u pravcu Kosova i Metohije, držeći Kosovski zavjet.
• Paralela s Kosovskom Mitrovicom: Stanivuković je istakao da se gotovo identičan spomenik nalazi i u Kosovskoj Mitrovici, takođe usmjeren prema Gazimestanu.
• Monumentalnost: Zbog specifičnosti lokacije i prostora, banjalučki spomenik biće izuzetno vidljiv sa svih prilaza gradu.

Odgovor na kritike i izbor lokacije

Odgovarajući na speculacije u javnosti oko izbora lokacije u kružnom toku, Stanivuković je naglasio da je u pitanju jedno od najprometnijih čvorišta i stvarna kapija grada.

“Ovo nije običan kružni tok, ovo je ulaz u Banju Luku, spoj Istočnog tranzita i novog mosta prema Česmi te saobraćajnica kojom prolaze svi koji putuju prema Prijedoru, Gradišci, Kotor Varošu, Čelincu ili Tesliću. Veliki evropski gradovi poput Pariza, Madrida i Lisabona svoje najvažnije spomenike i trijumfalne kapije smještaju upravo na najveće raskrsnice i trgove”, naveo je Stanivuković.

Gradonačelnik je dodao da je u razmatranju bilo još 5 do 6 lokacija, ali da je nakon konsultacija sa istorijskim, vajarskim i urbanističkim stručnjacima izabrana lokacija na ulazu u naselje Lazarevo, što nosi dodatnu simboliku.

Nova vizija naselja Lazarevo

Projekat izgradnje spomenika dio je šireg plana urbanističke i funkcionalne transformacije ovog dijela Banje Luke.

• Izmještanje stočne pijace: Na mjestu dosadašnje stočne pijace planirana je izgradnja modernog stambeno-poslovnog kompleksa i velikog hotela.
• Centar kreativnih industrija: Lazarevo dobija novi Centar kreativnih i kulturnih industrija, čime se sprovodi planirana decentralizacija grada.
• Jačanje infrastrukture: Gradonačelnik je podvukao da se uporedo s radovima na spomenicima ulaže i u komunalnu mrežu, navodeći završetak vodovodnih sistema Tunjice 1 i 2, vodosnabdijevanje u Racićima i Golešima, te rekonstrukciju ulica poput Gundulićeve, Vase Pelagića i Braće Jugovića.

Stanivuković je zaključio da identitet grada nije zaledđena materija, već živi proces, te da Banja Luka izgradnjom spomenika poput Stefana Tvrtka I Kotromanića, Kulina bana i kneza Lazara ponosno čuva svoje istorijske korijene i kulturu sjećanja.

The post Stanivuković obišao radove: Banja Luka dobija spomenik knezu Lazaru vrijedan 1,7 miliona KM first appeared on VIJESTI PLUS.

U razgovoru za naš portal podijelila je svoje prve utiske s terena, zapažanja o spomeničkoj baštini i refleksije na historijske traume koje i dalje oblikuju ove prostore.

Kombinacija metoda i terenski rad

Objašnjavajući metodologiju svog rada, Hofmeister ističe da se trenutno fokusira na neposredni kontakt s ljudima na terenu i prisustvovanje komemorativnim skupovima.

“Trudim se posjetiti što više komemoracija i razgovarati s ljudima o tome šta ti događaji njima zapravo znače. Također, razgovaram s političkim i kulturnim predstavnicima Srba u Hrvatskoj kako bih uvidjela na koji način oni zamišljaju i sprovode kulturu sjećanja”, navodi Hofmeister.

Iako je njeno istraživanje još u toku, ističe da izuzetno cijeni napore koji se ulažu u izgradnju dijaloga:

“Stvarno se divim radu političke reprezentacije Srba u Hrvatskoj. Jezik pomirenja koji oni predstavljaju je izuzetno poseban i, nažalost, veoma rijedak u ovom regionu.”

Preplitanje Drugog svjetskog rata i devedesetih

Nakon obilaska brojnih stratišta širom Hrvatske — kako srpskih tako i hrvatskih žrtava — te posjete jednom malom ličkom selu stradalom u akciji “Oluja”, češka naučnica primjećuje snažnu povezanost između različitih historijskih slojeva.

Ključni uvidi s terena:

• Spoj spomeničkih epoha: Drugi svjetski rat i ratovi iz devedesetih godina rijetko se mogu odvojiti u lokalnom historijskom diskursu. Čest je slučaj da se spomen-ploče civilnim žrtvama iz devedesetih postavljaju direktno na postojeće spomenike borcima i žrtvama iz Drugog svjetskog rata.
• Prožimanje simbola: Na lokacijama poput Ivanović Jarka u Krnjaku uočljiv je specifičan spoj antifašističkih i religijskih simbola koji su uvođeni tokom devedesetih godina i koji su i danas snažno prisutni.

Poruka za budućnost: “Nismo naučili lekcije iz historije”

Na pitanje kakav je njen konačni utisak nakon svega što je vidjela i doživjela na terenu, Hofmeister šalje upozoravajuću, ali univerzalnu poruku koja prevazilazi granice Balkana.

“Nažalost, čini mi se da niko ništa nije naučio iz historije i da nam se greške ponavljaju — ne samo ovdje, već svugdje u Evropi i svijetu. To nije fenomen vezan isključivo za ovaj prostor, ali je ovdje izuzetno intenzivan i tragičan”, zaključuje Hofmeister.

The post Karin Hofmeister za naš portal: “Jezik pomirenja koji ovdje vidim je redak i poseban, ali historija nas i dalje opominje” first appeared on VIJESTI PLUS.

Film je nastao na idejnu inicijativu rano preminulog Danka Milankovića, a mlađa autorska ekipa preuzela je moralnu obavezu da njegovu viziju iznese do kraja.

Danijel BROĆILOVIĆ (REŽISER): „Ovo je moralna obaveza i poruka mira za buduće generacije“

Portal: Nedavno je u Modriči održana premijera filma „Petrovdan 1993.“. Sama ideja potekla je od rano preminulog Danka Milankovića. O čemu se tačno radi u filmu i šta on predstavlja?

Danijel Broćilović: Danko Milanković je bio idejni tvorac i on je započeo priču sa samog mjesta događaja. Film govori o tragičnom događaju iz 1993. godine, kada je deset pripadnika Skugrićko-Zelinske čete stradalo od strane neprijateljskih snaga na Petrovdan. Petrovdan je seoska slava i jedan od najvećih praznika u tom kraju. Događaj se desio kada su neprijateljske snage iskoristile praznik i posvećenost ljudi i upale na našu teritoriju. Nakon Dankovog odlaska, preuzeli smo moralnu obavezu da film završimo i, hvala Bogu, uspjeli smo.

Portal: Sagovornici u filmu su i članovi porodica poginulih boraca. Koliko je bilo teško slušati te priče tokom snimanja?

Danijel Broćilović: Kada radite projekte sa ovako teškim pričama, u predprodukciji se pokušate psihički pripremiti, ali svaki put ostanete zatečeni onim što čujete ispred i iza kamera. Željeli smo dati šansu svjedocima da ispričaju ono što osjećaju i što možda decenijama nisu imali priliku ili snage da kažu javno.

Portal: Ekipa filma je izuzetno mlada. Na koji način ste uspjeli približiti ovu istorijsku tematiku mlađim generacijama?

Danijel Broćilović: Kod nas su ljudi navikli na klasičnije, jednostavnije forme dokumentaraca. Mi smo uz pomoć savremene kompozicije, montaže i dinamičnog pričanja priče željeli prenijeti i emociju i dinamiku. Takođe, koristili smo digitalne platforme i društvene mreže kroz promotivne kampanje. Pokazalo se da su mlađe generacije i te kako zainteresovane za istoriju i dokumentarce — samo je važan način na koji im se pristupi.

Portal: Uprkos teškoj i stradalničkoj temi, jaka poruka filma je očuvanje mira. Kako ste balansirali između istorijskih činjenica i antiratne poruke?

Danijel Broćilović: Kolega Predrag Matić, koji je radio na scenariju, posložio je mozaik informacija hronološki. Kada ispričate kako se događaj desio, u samom procesu stvaranja osjetite trenutak prelaza — momenat kada se šalje poruka mira, zajedničkog života i bolje budućnosti. To se jednostavno osjeti, nema tu definicije, i mislim da smo uspjeli poslati snažnu antiratnu poruku.

„Koliko vrijedi ljudska glava?“

Film se završava upečatljivom i potresnom rečenicom jednog od sagovornika. Na pitanje o vrijednosti zemlje i života, on odgovara da zemlja ne vrijedi mnogo ako bi se prodavala, a na pitanje koliko vrijedi ljudska glava, kratko odgovara: „Jedan metak, ništa više.“

OGNJEN VESELINOVIĆ (PRODUCENT): „Nakon projekcije dočekao nas je muk — tada smo shvatili težinu ovog filma“

Portal: Koliko je bilo izazovno realizovati ovaj projekat i ko vam je pružio podršku?

Ognjan Veselinović: Projekat je počeo željom Udruženja građana „Tolisa“, a podržala ga je i Opština Modriča. Događaj je istorijski izuzetno važan jer je u tom trenutku prijetilo presijecanje koridora, čime bi bili ugroženi životi cjelokupnog stanovništva. Zbog toga smo naišli na veliko odobravanje i podršku lokalne zajednice.

Portal: Kakve su bile reakcije publike na samoj premijeri u Modriči?

Ognjan Veselinović: Sala od 250 mjesta bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Već u prvim minutama filma u sali se mogao čuti plač, što je bilo izuzetno teško za slušati. Ono što nas je posebno pogodilo dogodilo se na kraju — umjesto očekivanog aplauza za rad, dočekao nas je potpuni muk. Tek tada smo shvatili koliku smo težinu iznijeli na filmsko platno.

Portal: Dokumentarni filmovi ove vrste zahtijevaju obimno istraživanje. S kakvim ste se izazovima susretali na terenu?

Ognjan Veselinović: Bio je to izuzetno naporan i osjetljiv posao. Mnogi borci nisu željeli pred kamere — neki od njih nisu kročili na to mjesto 31 godinu. Borci su imali i svoju „autocenzuru“; govorili su isključivo o onome što su lično vidjeli i doživjeli, bez prepričavanja. Veliku ulogu odradio je scenarista Predrag Matić, koji je došao i do arhivskih snimaka sahrane koje je zabilježio Blagojević. Ti snimci prikazuju nepreglednu kolonu ljudi u malom selu, što je zaista potresno.

Portal: Pored ovog dokumentarca, vaš tim radi i na drugim zanimljivim projektima?

Ognjan Veselinović: Tako je. Upravo smo završili film o 80 godina Fudbalskog kluba „Bratstvo“ iz sela Donja Dubica — priču o klubu koji i dalje živi i radi iako selo gotovo da više ne postoji. Takođe, radimo na humanitarnom dokumentarnom filmu o misiji Srpske pravoslavne crkve u Ugandi, gdje su izgrađeni bunari sa pitkom vodom za djecu. Cilj tog filma je prikupljanje sredstava za izgradnju novih bunara, a planiramo i distribuciju po Evropi i Australiji.

Portal: Za sam kraj, šta za Vas lično predstavlja film „Petrovdan 1993.“?

Ognjan Veselinović: Za mene je ovaj film svojevrsni omaž borcima koji su dali živote za slobodu, ali i prikaz potpunog besmisla rata. Izgubljeni mladi životi, suze majke koja je izgubila sina i poruka njegovih sestara da se nikome i nikada ništa slično ne ponovi — to je najvažnija poruka koju ovaj film ostavlja.

The post EKSKLUZIVNO / Ekipa filma „Petrovdan 1993.“ za naš portal: Breme zaborava i antiratna poruka iz srca Posavine first appeared on VIJESTI PLUS.