Pred nama je pitanje koje nije ideološko, nije političko, nego pravno, stručno i prije svega – pitanje zaštite djece.
Zakon koji je pred nama jeste zakon koji poboljšava sistem predškolskog vaspitanja i obrazovanja u Republici Srpskoj, i koji štiti prava i interese djeteta, prije svega pravo djeteta na zdravlje i učešće u kolektivu.
U javnosti se moglo čuti da će ovaj Zakon imati za posljedicu diskriminaciju djece s obzirom na imunološko-vakcinacioni status. Ovaj Zakon ne uvodi obaveznu vakcinaciju, nego propisuje da se, pri upisu djeteta u vrtić, priloži ljekarsko uvjerenje kao dokaz da dijete ispunjava zdravstvene uslove za boravak u kolektivu, u skladu sa važećim Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.
Dakle, zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju nije izvor te obaveze – on je samo administrativni mehanizam da se provjeri ono što zakon iz oblasti javnog zdravlja već propisuje.
Naš Ustav Republike Srpske – štiti pravo na zdravlje, pravo djeteta i obavezu da posebno štiti najranjivije.
Pravo roditelja da odlučuje u svim situacijama nije apsolutno. U članu 3. Konvencije o pravim djeteta jasno stoji da je najbolji interes djeteta primarni standard, a roditeljsko pravo postoji u funkciji ostvarenja tog standarda, a nikako protiv interesa i prava djeteta.
Kada privatna odluka može ugroziti dijete ili druge, država ima ustavnu dužnost da interveniše – jer najbolji interes djeteta ima prioritet.Međunarodni standardi su potpuno jasni. Konvencija o pravim djeteta obavezuje državu da preduzme preventivne mjere radi zaštite zdravlja
djece, a UNESCO-va Deklaracija o bioetici i ljudskim pravima potvrđuje da je promocija zdravlja i prevencija bolesti obaveza države.
Evropski sud za ljudska prava je 2021. godine u presudi Vavrička i drugi protiv Češke Republike jasno rekao: obavezna vakcinacija djece kao uslov za upis u vrtić nije povreda ljudskih prava, već legitimna i proporcionalna mjera zaštite javnog zdravlja i prava druge djece. Sud je posebno naglasio princip društvene solidarnosti – da smo svi dužni podnijeti minimalni teret da bismo zaštitili najranjivije.
Nema govora o diskriminaciji – kriterijum je objektivan i odnosi se na zdravstveni rizik, uz medicinske izuzetke. Nema povrede prava na obrazovanje – jer je predškolsko vaspitanje zakonski uslovljeno određenim standardima, a dijete nije lišeno brige ni razvoja. I, konačno, nema prisile – već zaštita druge djece da budu bezbjedna.
Zato, u skladu sa Ustavom Republike Srpske, međunarodnim standardima i najboljim interesom djeteta, podržavamo usvajanje Prijedloga zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju kao izraz naše odgovornosti da djeci obezbijedimo sigurno, zdravo i zaštićeno okruženje u vrtićima.
Ovo je pitanje zdravlja, sigurnosti i solidarnosti – a prije svega, brige za našu djecu.
About The Author
