Treskavac: „Povratak vodenicama“ – manifestacija kojom čuvamotradiciju i običaje!

Treskavac je pravi mali raj na zemlji. Upravo ovdje na ovom malom
skrivenom kutku nadomak Ribnika, održava se tradicionalna manifestacija
„Povratak vodenicama“. To je manifestacija kojoj je cilj okupiti nekadašnje
mještane ovog sela, ali ujedno i privući putnike namjernike i slučajne
prolaznike, zbori naš domaćin Milan Grabež kojeg na početku priče
upitasno gdje smo to mi u stvari došli.

-Došli ste u jedno prelijepo selo Treskavac koje pripada opštini Ribnik.
Ovdje je nekada sve vrvjelo od ljudi i djece, lijepo se živjelo, sve do
nesretnog rata. Sada je ovdje tek nekih petnaestak mještana. Mi smo
pokrenuli manifestaciju s ciljem da obezbijedimo uslove za povratak na ove
prelijepe krajeve i da privučemo turiste, kaže na početku priče Milan
Grabež, predsjednik Udruženja Treskavac i ujedno pokretač i organizator
manifestacije „Povratak vodenicama“.

Treskavac je zaista destinacija koja može privući putnike namjernike,
sigurni su i u Turističkoj organizaciji opštine Ribnik, koja se već podugo
može pohvaliti izuzetno kvalitetnom turističkom ponudom koja je
prepoznata u cijelom svijetu.
-Tako je. Tu je izvor Sane, izvor Ribnika. Ovaj kraje je prepoznatljiv po fly-
fishingu ali tu su i manastir Treskavac, pa evo i selo Treskavac koje itekako
ima šta ponuditi ljubiteljima etno turizma, kaže Svjetlana Elez, direktorka
Turističke organizacije opštine Ribnik.

Pitka voda danas je neprocjenjivo blago. Znaju to svi oni koji se nekada
rodiše na ovim prostorima ali ih životni putevi odnesoše u daleki svijet, veli
jedan od onih mladih ljudi koji često čeznu za rodnom grudom.
-Ja sam Petar Grabež. Rođen sam u Češkoj. Živim u Austriji. Ali koristim
svaku moguću priliku da dođem u Treskavac, zato što mi je otac rođen
ovdje, i vjerujte da mi je drago što se dešava ova manifestacija svake
godine, da jednostavno selo oživi. Ja sam se nekako na svoj način
angažovao prilikom izrade grba udruženja, sve u želji da pomognem koliko
mogu, kaže Grabež.

„Povratak vodenicama“ ne bi bilo moguće realizovati bez velikog truda
Treskavčanki. U cijelu priču su se maksimalno uključile, kroz spravljanje
gastronomskih specijaliteta i izradu rukotvorina. -Tu smo, predemo vunu. Ja predem trenutno vunene čarape. Vuna je
zakon za svakoga ko ima promrzle noge i kome ne radi cirkulacija. Neka se
mane one sintetike, neka dođe u Treskavac, daćemo mu i čarape, i vune,
naučićemo ga i presti i plesti da bude živ i zdrav 100 godina. Evo danas
smo došli ovdje da proslavimo ovu našu lijepu manifestaciju, da se
okupimo, svi oni koji žive u tuđini u dalekom svijetu, ali i svi oni koji po prvi
put dođu kod nas, da svi zajedno proslavimo, kazaše nam žene
Treskavčanke koje su plele i prele ispred vodenice u Treskavcu.

Ovakve manifestacije su lijepa prilika svima onima koji se bave izradom
rukotvorina ali i gastro specijaliteta da se posjetiocima predstave. Tako
ovdje srećemo dobre domaćine iz Poljoprivrednog gazdinstva Sladojević,
koji su se predstavili širokom lepezom aromatiziranih sireva.

Branka Rudić nam se predstavila domaćim likerima, džemovima, medom,
sapunima i čajevima, dok su se žene iz Vrbljana posjetiocima predstavile
domaćim proizvodima koje same pripremaju. Ovakve manifestacije su i
njima, kažu dobra prilika da se predstave posjetiocima, putnicima
namjernicima i slučajnim prolaznicima.

Na kraju tu je ono zbog čega smo u stvari i došli. Pura. Ovo je
manifestacija gdje se svim gostima služi prava domaća pura, onakva kakva
se spravljala stotinama godina unazad i koja je brojne porodice othranila
kaže Ljubica Jokić Ristić, članica Udruženja Treskavac, koja je na
manifestaciji Povratak vodenicama bila zadužena za spravljanje pure.
-Pura je naše tradicionalno jelo, kojem smo se radovali i veselili. Ona je bila
naš čitav svijet. Pura, kukuruzova ljevača i cicvara su jela na kojima smo
odrasli. Prava pura se danas gotovo i ne pravi. Ali evo mi smo na ovoj
manifestaciji svim gostima pripremili pravu domaću puru, onakvu kakvu
smo mi nekada jeli, kakvu su nam spremale naše majke i bake, kaže
Ljubica Jokić Ristić, pozvavši nas na kraju da puru probamo i da u
Treskavac jednog dana ponovo dođemo.