Foto: Vijesti Plus
Vukovsko. Nekada je u ovom selu nadomak Kupresa živjelo gotovo četiri
hiljade duša. Danas se stanovnici ovog pitomog kraja,na žalost, na prste
prebrojati mogu. I pored svih nedaća selo je opstalo, a narod vjerujući
okuplja se oko ckrve svoje, veli na početku priče jerej Marko Đurić, paroh
Kupreški, zboreći nam o teškoj sudbini hrama koji se nakon svakog
rušenja, nekako uvijek kao feniks iz pepela uzdizao.
-Ovaj pravoslavni hram je najstariji sakralni objekat na Kupreškoj visoravni.
Podignut je 1863 godine. Gradila ga je porodica Popović. To je sveštenička
porodica koja je preko dva vijeka službovala ovdje na Kupresu. Crkva je
srušena i zapaljena. Vladika Lavrentije obnavljao je ovaj hram od 1961. do
1964 godine. Hram je ponovo tokom posljednjeg rata devastiran i oštećen.
Obnova je počelka prošle godine i Slava Bogu dobro ide, veli jere Marko
Đurić, paroh Kupreški.
Ako Bog da, hram će zaista već dogodine biti osveštan, jer vjerni i vrijedni
narod Kupreškog kraja želi čim prije obnoviti svetinju svoju. Zato se i
okupljamo. Zbori nam to protođakon Dragan Radić, inače porijeklom sa
ovih prostora.
-Da ja sam porijeklom sa ovih prostora. Inače službujem u Hramu Svetog
Save u Beogradu. Odavde su mi i otac i majka. Trudim se da dođem svake
godine, ako mi to dozvole obaveze, da se na Pantelindan saberemo oko
naše prelijepe crkve. Mnogo sam srećan i radostan, što naš narod sa ovih
prostora nije zaboravio svoje korijene, što nije zaboravio svoju djedovinu i
što redocno svake godine dolazi na rodnu grudu, zbori protođakon Dragan
Radić
U Vukovsku se desio pogrom tokom Drugog svjetskog rata. Istraživanjem
tih zločina počinjenih na ovim prostorima bavi se fondacija „Zaboravljeni
korijeni“. Kako nam rekoše ovdje su se desili teški zločini u kojima je
postradalo puno djece i nejači.
-Selo Vukovsko sa svim svojim zaseocima je jedno od najstradalnijih sela
Drugog svjetskog rata. Najponzatija su dva masnovna stradanja. Prvo se
desilo nakon hapšenja Srba muškaraca tokom jula 1941. godine. Tada su
na prevaru pozvani da se odazovu na radne akcije da bi bili pohvatani
pobijeni na Borovom polju, odnosno na lokalitet Borova glava. A drugi se
desio u novembru 1942 kada su ustaše upale u selo ubijajući i masakrirajući, ne štedeći ni djecu. O stradanju Srba Kupresa, Bugojna i
Donjeg Vakufa objavljen je „Zbornik Zanesovići“ nazvan po jami Zanesovići
kod Bugojna, kaže Dragan Radović, predsjednik Fondacije „Zaboravljeni
korijeni“ naglasivši da se pomenuti Zbornik može pronaći na adresi
fondacije koja glasi zaboravljenikorijeni.org
Pokušavamo vratiti ponajprije duhovni život u ove krajeve. A sa crkvom i
narod će se polako vraćati na rodnu grudu. Zbori nam to Pero Lugonja.
Rodom je iz sela Donje Ravno. Zahvalan je veli do neba svešteniku Marku
Đuriću na svemu što je uradio kako bi se narod kupreškog kraja ponovo
okupio.
-Dolazimo svake godine. Okupljamo se. Ne želimo da zaobravimo ko smo,
šta smo i odakle smo zbori Pero Lugonja
Pero Barišić sin je Stanka Barišića iz Vukovska i Divne Duvnjak iz
Malovana. Živjeli su i radili u Bugojnu gde je Pero i rođen. Inače Pero je
završio fakultet političkih nauka, oženio se, živi i radi u Banjaluci, voli
Vukovsko i rado dolazi sa svojom porodicom.
-Lijepo je što se ljudi vraćaju napokon. Nakon tih nesretnih ratnih godina,
ratnih dešavanja i razaranja, domovi su uništeni, ali su duše i srca ljudi
veliki i nadvladaju svaku zemaljsku i ljudsku ruševinu. Prelijepo je što neke
mlađe generacije dolaze i ne zaboravljaju. Ja dođem kad god mogu, kaže
Pero Barišić.
Kao što već rekosmo, Vukovsko je nekada brojalo gotovo četiri hiljade
duša. Danas se mještani ovog prelijepog sela tek na prste prebrojati mogu.
Ipak, svi oni koji su odavde otišli trbuhom za kruhom, dođu u svoje selo na
Pantelindanski sabor. Mladen Radić, jedan od onih koji voli svoje
Vukovsko, izgradio je vikendicu u rodnom selu i jedan je od onih koji rado
dolazi na grudu rodnu.
-Mi mladi ljudi potomci Vukovljana redovno se okupljamo, svake godine
pred ovom našom svetinjom. I obnavljamo našu crkvu. Kao što vidite ona je
već u zadnjoj fazi obnove, a svake godine za Pentelindan pravimo ovdje
jedan veliki sabor. Ovo je već sedmi sabor. Možda i najveći do sada, jer se
nekih 1000 ljudi okupilo. Moram da napomenem da je danas ovdje preko
50 obnovljenih kuća – vikendica. Neko dođe jednom, dva puta, ja sam
prošle godine bio šest puta, i tu dovodimo naše mlade, našu djecu da vide gdje im je djedovina, da ne zaborave na svoje korijene, kaže na kraju
Mladen Radić.
Naše korijene i naše pretke ne smijemo i ne možemo zaboraviti. Samo tako
kao narod možemo pronaći putokaz koji nas vodi u neko bolje sutra, jer
narod koji nema svoju tradiciju i svoju prošlost vrlo često ne nalazi ni put
koji vodi u budućnost. Svjesni su toga ovdje u Kupreškom kraju, stoga se i
okupljaju, dajući do znanja, da kako nam rekoše, još nas ima na ovim
prostorima.
About The Author
